Ispod neba

"Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži..." (sura "Pčele")

16.11.2017.

*

10.08.2017.

I tako..godine prolaze....a...šta ostaje...

Znate za one ljude čijim upoznavanjem vam se promijenio tok života?
Ljudi koji su vam suđeni?Kakvih je malo?
E, ja sam imala sreću da ih imam nekoliko i to, prijatelja.
Počeću priču o prvom susretu sa prijateljem iz Ezela, koji mi je promijenio život.
Tačnije, prijateljica.
Jeste li gledali onaj film
Amélie?
Ako jeste, onda je poznajete.
Svima bi da ugodi, i to je usrećuje.
Uvijek nasmijana, prijatna, prosto ne možete da je ne volite.

Srele smo se na dunjaluku tog jednog dana u mračnom hodniku Filozofskog fakulteta.Ona naizgled sa tremom ispred profesorovih vrata a ja naizgled bez treme ispred profesorovih vrata :D
Ne zna se kome je šta ko prenio u tom trenutku, da li ona meni malo treme a ja njoj malo bezbrižnosti, znam samo da smo se dogovorile da se vidimo....jednom.
I poslije nekog vremena-ispi
tni rokovi su bili u toku-jedno mahanje iz tramvaja me je probudilo iz mog sna na javi, promijenilo mi tok misli, skrenulo mi putanju.
To je bila ona, ugledavši me na stanici mahala je kao da joj je život o tome ovisio a i ja sam mahala da izađe iz tramvaja ili sam ja brzinom vjetra ušla u tramvaj?Nije ni bitno.
BItno je da se od tog trena, nismo mogle nikako razdvojiti.Idemo prvo na kafu, pa šetati, pa gledati izloge u Skenderiji, pa opet na kafu, pa nešto jesti, pa opet šetati, pa hajde kod mene-veli ona, gdje si ti-velim ja, a već idemo žurno u tom pravcu :))
Moja draga....sestra....

Ne prođe čini mi se ni dan a da ne pomislim na nju, iako se sad manje viđamo. Jednostavno, u mom srcu se ta nit ne može prekinuti, otkako sam je uhvatila na dunjaluku.
Postoje osobe koje sretnete i promijene vam život....da...postoje osobe bez kojih ništa ne bi bilo isto i pitate se šta biste da ih niste sreli....
Mislim da bi se trebao uvesti međunarodnih dan takvih osoba :) i da se na taj dan jedni drugima zahvaljuju i na neki način iskažu svoju radost.
Do tad.... neka ovaj post stoji ovdje u čast moje Amelie.
<3

27.06.2017.

Da nam Uzvišeni Allah primi post i ibadete i hajirli dove upućivane....
Amin ja Rabbi.
Da izvede iz tmine na Svjetlo, da srce ojača Svojom Snagom, da pomogne da istrajemo u vremenu nakon Ramazana...do sljedećeg, inšaAllah, u zdravlju i spremnosti da ga dočekamo.Amin ja Rabbi.

Drage bloggerice i dragi bloggeri,
od srca vam želim

Bajram Šerif Mubarek Olsun!


14.06.2017.

30. Reci:"Šta mislite, ako vam vode presuše - ko će vam tekuću vodu dati?"




Istinu je rekao Uzvišeni Allah.

21.04.2017.

.

Jednom će se sve sjenke tajnih žudnji, stopiti u jedno

i donijeti ti mir.

Jednom ćeš sjesti na obalu vode, i sve će ti postati jasno i čisto

kao voda ta.

I sve će teći, i imati svoj tok, oduvijek i zauvijek

ništa se ne može zaustaviti.

Biti ćeš, konačno, u miru sa sobom

bez silne volje da shvatiš nešto što je neshvatljivo.

Nešto što se razumom dokučiti ne može.

Srcem, rijetkima samo uspije.

Jednom ćeš sjesti na obalu vode, udahnuti duboko

i svoju sudbinu nazvati svojim imenom.



20.04.2017.

Jednog zimskog dana u proljeće...

Kao da sam shvatila nešto.
Kao...



14.04.2017.

Neizrecivo...

Trenutak koji je zauvijek promijenio moj život.
Elhamdulillah...
<3

11.04.2017.

Oh ovaj April, naprosto.......hm



... štošta pronese behar u cvatu i letu.... :)


06.04.2017.

...

Ustvari, danas bih bila sretna kada bi sunce malo provirilo a ja našla neki mirni kutak u nekoj bašti i nadisala se tvoje have.

06.04.2017.

Uvijek kažem skoro iste riječi na ovaj dan, uvijek osjećam isto...samo mislim da kako starim, sve te više volim...

Šta reći a što već nije rečeno?

Teško je to...

Ne znam više ni šta da mislim.Samo znam da te volim.A kako može da se ne voli rodni grad?Mada ima tamo nekih ali ne bih o njima, danas.

Ali, vole tebe mnogi i koji nisu prve korake ovdje načinili.Vole, itekako.

Sad ovdje ide ona priča da se ti ili mrziš ili voliš, nema sredine, i neka je tako.Tako i treba!

Mene najviše rastuže oni koji su ravnodušni... Ravnodušnost ih tjera da ti sve uzmu a ništa ne dadnu....

Neću ni o njima danas.

Niko od navedene dvije skupine nije zaslužio da bude pomenut danas.

''Zajedno smo rasli, Grade ja i ti....''

Imaš Nešto.A i kako ne bi imao... Šta je sve prošlo i došlo i desilo se između tvojih planina, obronaka koji te čuvaju, koji te plaše, koji te tješe...Svega je bilo.

Pa kako i ne bi imao to Nešto, kada u isto vrijeme zvoni i crkveno zvono i odjekuje ezan sa munare, i čuje se zov sinagoge.

Za sve imaš mjesta.Za sve kojima je stalo do tebe.Da ti ne uzmu sve a ništa ne ostave.

I neko će sad ovo čitati-možda, a možda si samo laskam, ali ovakvih tekstova ima još danas, a neko će ih čitati i podsmijavaće se-misleći kako neko može ovako sentimentalno se obraćati jednom gradu samo zato što mu je ''rođendan''?

Eto, može.

Može jer se Sarajevo voli na poseban, baška način.

Ne samo kao rodni grad, grad u kojem si proživio život, nego kao Sarajevo.

Sarajevo se voli kao Sarajevo.

Ko ne zna, onda i ne umije i ne treba.Samo, neka šuti.

Volim te moj grade, moje Sarajevo!

<3


Stariji postovi

Ispod neba
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
82376

Powered by Blogger.ba