Ispod neba

"Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži..." (sura "Pčele")

30.11.2016.

*

Ponekad nisu potrebne riječi

zaista, ponekad, nisu potrebne riječi

možda ih ionako previše trošimo

previše se trudimo

da objasnimo

Treba pustiti....

svaku treba riječ u sebi prećutati

neka srce govori

ono toliko toga ima da kaže...



19.11.2016.

La Vie En Rose

Neka te ne muči, to...

Jer je ljubav prošla?

Ili, samo tako izgleda.

Ona je u stih uklesana.

Tim stihom je postala trajna.

Uhvaćena u trenutku, tu će uvijek ostati.

I kad mi prođemo, pjesma će posvjedočiti

za nas.

Kada mi ne budemo mogli....

Ili ne budemo htjeli.

Bitan je trag.

Tragovi nas prate i ispratiće nas

na Vječni Put.

Ko može poreći da je ruža procvala i zamirisala

ako si ti vidio da je cvala i ako te mirisom radovala?

Neka te ne muči, ništa...

I kada pomislim da je beskorisno...

Želim pratiti trag.



03.11.2016.

Zahit bizi tan eyleme...

Četrdeset dana....
Je li to dovoljno za tugu, da se odtuguje
Za bol, da se odboluje...
Četrdeset mjeseci
Da li je dosta?
Četrdeset godina
?
Ni četiri stotine godina
Dovoljno nije.
Da se odboluje krv nevina,
da se zemlja odmori od tragova zalima
da zamiriše behar čistote.

Nazovi me blesavom
Ali ja još uvijek vjerujem
da riječ izrečena iz srca nema gdje drugo otići do u samo srce...
To je njen put.
Zato, govori srčano, ali čuvaj srce svoje
Blata
u koje možeš ugaziti svakog trena
Ako ne paziš...
Jer, jedino te ono može spriječiti da ne vidiš put Ispravan.

Ne zalutaj,
Sve je prolazno ali sve i ostaje dok je dunjaluka.
Dok smo  ispod istog neba.
Prođe tijelo, ali ostane djelo,
Suza koja natopi zemlju, ostane u zemlji
Krv poprska cvijet, vazduh ne miriše više na život.

Zato, pusti neka te zaboli neka davna rana
pusti suzu i potvrdi istinu, jer to je Hakk nečiji zapisani.
Ne boj se...
Ne boj se oluja koje dolaze, Istina uvijek pobijedi
a ima duša koje ne mogu biti sa drugim dušama
jer su čiste...spremne za Dženneta.

Ne tuguj....ali dopusti da te tuga savlada,
tuga stara koliko čovječanstvo je staro,
tuga stara stotine godina
bol...zbog nevinog uzdaha.

U njoj je....mudrost uzvišena...
Ne mogu svi ni zaplakati
dunjaluk je oduvijek isti  i nebo je uvijek isto,
samo smo mi različiti.

A jednoga dana sve će biti zaustavljeno.
Budi spreman.



18.10.2016.

Nedostaješ mi.

Najdraža moja...

Prije dvadeset godina ostavila si ružu...

Danas bi našla vučicu.

Zaobišlo me je dosta toga

ali me se i dokopalo....

Na svemu, šućur.

Vučica je budna samo u dubokoj tmini duše

Gdje te sanjam...

Ali kad te sanjam, onda sam i na tom mjestu- samo tvoja ruža.




Nije lakše s' godinama..nije....Samo postaje...drugačije....

04.10.2016.

...

Kažu...da pred smrt cijeli život pred očima prođe....

Zamislim se... šta li ću to vidjeti u tom svetom času...

Kada budem odlazila toga dana, ili noći....

Hoće li mi dah biti smiren ili ubrzan,

Hoće li slike koje budem gledala biti umirujuće?

Koje će otići sa mnom...a koje doći samo da me isprate....

Sve je tako...tako, prolazno....!

Ali ima i to, to što ostaje, to što nam se vrati, kada nas sve bude napuštalo

i kada mi sve budemo napuštali

Možda ipak, nije sve tako neumitno prolazno....

Možda sve ostaje, u nama, u duši...

Možda i pored smrtnog časa

ima taj čas kada sve prođe pred očima

možda je to mala smrt duše, koja  ponovo oživi

i kao Feniks..izroni na krilima

vjere

i

ljubavi.


22.09.2016.

Rujan...rudi, novo doba se budi...


16.09.2016.

U trenutku...









Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veliki (el-'Azīm)!

(Kur'an, el-Bekara, ajet 255.)





Ne znaš ti...canim dostum

koliko se kula srušilo u ovim prsima mojim

koliko suza je djevojčica progutala

I koliko je zelenih livada prešla

kakvog divnog cvijeća ubrala...

i bere još....elhamdulillah..

U jednom trenu umoran pogled spuštam

u drugom...sjaj u očima neviđen

Život je to, canim dostum....

Ne nosim se s njim, nosi me on...

Kao rijekom plovim

I sama i sa svijetom

I sjetna i sretna

To sam ja

To je moj život,

I ne treba ni pominjati

Svako plovi svojim valom

Jedino vrijedno spomena u uzvišenom trenutku ovom

je

Da je On

El-Azim.









 
31.08.2016.

Nekad prosto zasvira ...

24.08.2016.

Ruža vjetrova

Znam,

Vatra je najjača kad se tek rasplamsava

Voda je najsilovitija u prvom valu

Ruža najčišće miriše u prvom cvatu.

Znam,

Dotakla su me dva meleka

I onaj koji piše grijehe

I onaj koji piše sevape

Između straha i nade...uvijek.

I puštam....

Puštam vjetrovima da me lome

Shvatih da uzalud se branim....

Njihovo uzde ne držim ja....

Umjesto toga....

Trudim se samo  zikrom srce da hranim...




03.08.2016.

Maksume...

Maksume...

Ne čudi se što te tako zovem

Svako je maksum bez majčinog zagrljaja....

Kao stijena si!

Vjeruj....meni

Gledam te, sa osmijehom ideš kroz život

a koliko je prošlo kako te niko serbez ne utješi?

Misliš...šta će me tješiti.... Allah je iznad svega

I tako jeste!Maksume....

Ali biti u majčinim rukama...je Milost od Njega data

tebi uskraćena

i nadoknađena od Najmilostivijeg sigurno...

Hvala Mu....

Znaj ..maksume.... divim ti se, iako sam i sama....

...zamišljena

Stijena si, od koje more valovima udara

a u kapima što te dotiču

bezbroj sunaca  se ogleda....


posvećeno dragoj prijateljici S.


Stariji postovi

Ispod neba
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
70441

Powered by Blogger.ba