Ispod neba

"Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži..." (sura "Pčele")

20.03.2017.

Dobro došlo, proljeće!

Da, zaista...dobro nam došlo...
Zime su mi potonjih godina, istina-postale draže....
ali ovo proljeće sam jedva dočekala..
Sarajevo je bilo okovano nekim ledom...
Čak sam uspjela i ruku slomiti....
Tako da ovaj post pišem-slomljenom rukom :)
Mada, to nije razlog što nisam pisala u zadnje vrijeme..
Da sam imala šta lijepo napisati..napisala bih -makar nogom kucala :))
No..čini se..da se sve manje ima toga za reći..
ili se sve više prećuti..
Nešto jeste....
Da ne širim dalje nesuvislu priču,
svim srcem:
Proljeće!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

p.s.da nam bude hajirli, amin.



slike-prirode-u-proljece
image hosting no registration

Save

19.12.2016.

20

...
Koliko god čekala da iz mene poteknu riječi kojima bih barem malo olakšala dušu svoju, približivši ono što u njoj nosim...taj osjećaj ...bez tebe, nema tih riječi i uzalud ih čekam.
Zamijenim ih nekim tuđim riječima, k'o biva, malo saperem tu gorčinu što se nakupila, ali taj izvor...nikad ne presušuje.
I ako!Ako!
Allah zna sve najbolje.
Međutim...
Želim ostaviti trag, iako i taj trag kada ga napravim, ostavi prazninu u meni.
Nema tih riječi, nema tog načina, da se približi kako je izbrojati 20 godina bez tebe.
Razumije-ko razumije-a dabogda ih što manje razumjelo, što duže ne razumjeli!
Tako da.... možda bih ti ovo sve trebala ispričati na mezaru...
Ali tada zaista ne mogu da dođem do riječi..od suza...jedva put vidim da izađem.
Možda bih najradije nekad i ostala tu kraj tebe..obavija me tu neka sigurnost, čudna.
Ali, prene me glasić jedan...što me zove, i onda ustajem bez kompromisa...
Moja majko, moja dušo, i ja sam sad ona koja je nekome potrebna kao što si ti meni, i potrebnija u ovom momentu!
Allahova Mudrost je Uzvišena i samo nju zazivam.
Ti, počivaj, da ti Allah proširi kaburske odaje i mirisom mošusa i ruža ispuni, amin.
A vidjećemo se inšaAllah, jedan dan....bićemo zajedno opet.. svilo moja mirisna!
Amin.

14.12.2016.

Danas u meni stoji samo jedna riječ:

Alep.

12.12.2016.

...ružo najvoljenija...

30.11.2016.

*

Ponekad nisu potrebne riječi

zaista, ponekad, nisu potrebne riječi

možda ih ionako previše trošimo

previše se trudimo

da objasnimo

Treba pustiti....

svaku treba riječ u sebi prećutati

neka srce govori

ono toliko toga ima da kaže...



19.11.2016.

La Vie En Rose

Neka te ne muči, to...

Jer je ljubav prošla?

Ili, samo tako izgleda.

Ona je u stih uklesana.

Tim stihom je postala trajna.

Uhvaćena u trenutku, tu će uvijek ostati.

I kad mi prođemo, pjesma će posvjedočiti

za nas.

Kada mi ne budemo mogli....

Ili ne budemo htjeli.

Bitan je trag.

Tragovi nas prate i ispratiće nas

na Vječni Put.

Ko može poreći da je ruža procvala i zamirisala

ako si ti vidio da je cvala i ako te mirisom radovala?

Neka te ne muči, ništa...

I kada pomislim da je beskorisno...

Želim pratiti trag.



03.11.2016.

Zahit bizi tan eyleme...

Četrdeset dana....
Je li to dovoljno za tugu, da se odtuguje
Za bol, da se odboluje...
Četrdeset mjeseci
Da li je dosta?
Četrdeset godina
?
Ni četiri stotine godina
Dovoljno nije.
Da se odboluje krv nevina,
da se zemlja odmori od tragova zalima
da zamiriše behar čistote.

Nazovi me blesavom
Ali ja još uvijek vjerujem
da riječ izrečena iz srca nema gdje drugo otići do u samo srce...
To je njen put.
Zato, govori srčano, ali čuvaj srce svoje
Blata
u koje možeš ugaziti svakog trena
Ako ne paziš...
Jer, jedino te ono može spriječiti da ne vidiš put Ispravan.

Ne zalutaj,
Sve je prolazno ali sve i ostaje dok je dunjaluka.
Dok smo  ispod istog neba.
Prođe tijelo, ali ostane djelo,
Suza koja natopi zemlju, ostane u zemlji
Krv poprska cvijet, vazduh ne miriše više na život.

Zato, pusti neka te zaboli neka davna rana
pusti suzu i potvrdi istinu, jer to je Hakk nečiji zapisani.
Ne boj se...
Ne boj se oluja koje dolaze, Istina uvijek pobijedi
a ima duša koje ne mogu biti sa drugim dušama
jer su čiste...spremne za Dženneta.

Ne tuguj....ali dopusti da te tuga savlada,
tuga stara koliko čovječanstvo je staro,
tuga stara stotine godina
bol...zbog nevinog uzdaha.

U njoj je....mudrost uzvišena...
Ne mogu svi ni zaplakati
dunjaluk je oduvijek isti  i nebo je uvijek isto,
samo smo mi različiti.

A jednoga dana sve će biti zaustavljeno.
Budi spreman.



18.10.2016.

Nedostaješ mi.

Najdraža moja...

Prije dvadeset godina ostavila si ružu...

Danas bi našla vučicu.

Zaobišlo me je dosta toga

ali me se i dokopalo....

Na svemu, šućur.

Vučica je budna samo u dubokoj tmini duše

Gdje te sanjam...

Ali kad te sanjam, onda sam i na tom mjestu- samo tvoja ruža.




Nije lakše s' godinama..nije....Samo postaje...drugačije....

04.10.2016.

...

Kažu...da pred smrt cijeli život pred očima prođe....

Zamislim se... šta li ću to vidjeti u tom svetom času...

Kada budem odlazila toga dana, ili noći....

Hoće li mi dah biti smiren ili ubrzan,

Hoće li slike koje budem gledala biti umirujuće?

Koje će otići sa mnom...a koje doći samo da me isprate....

Sve je tako...tako, prolazno....!

Ali ima i to, to što ostaje, to što nam se vrati, kada nas sve bude napuštalo

i kada mi sve budemo napuštali

Možda ipak, nije sve tako neumitno prolazno....

Možda sve ostaje, u nama, u duši...

Možda i pored smrtnog časa

ima taj čas kada sve prođe pred očima

možda je to mala smrt duše, koja  ponovo oživi

i kao Feniks..izroni na krilima

vjere

i

ljubavi.


22.09.2016.

Rujan...rudi, novo doba se budi...



Stariji postovi

Ispod neba
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74159

Powered by Blogger.ba