Ispod neba

"Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži..." (sura "Pčele")

14.04.2017.

Neizrecivo...

Trenutak koji je zauvijek promijenio moj život.
Elhamdulillah...
<3

11.04.2017.

Oh ovaj April, naprosto.......hm



... štošta pronese behar u cvatu i letu.... :)


06.04.2017.

...

Ustvari, danas bih bila sretna kada bi sunce malo provirilo a ja našla neki mirni kutak u nekoj bašti i nadisala se tvoje have.

06.04.2017.

Uvijek kažem skoro iste riječi na ovaj dan, uvijek osjećam isto...samo mislim da kako starim, sve te više volim...

Šta reći a što već nije rečeno?

Teško je to...

Ne znam više ni šta da mislim.Samo znam da te volim.A kako može da se ne voli rodni grad?Mada ima tamo nekih ali ne bih o njima, danas.

Ali, vole tebe mnogi i koji nisu prve korake ovdje načinili.Vole, itekako.

Sad ovdje ide ona priča da se ti ili mrziš ili voliš, nema sredine, i neka je tako.Tako i treba!

Mene najviše rastuže oni koji su ravnodušni... Ravnodušnost ih tjera da ti sve uzmu a ništa ne dadnu....

Neću ni o njima danas.

Niko od navedene dvije skupine nije zaslužio da bude pomenut danas.

''Zajedno smo rasli, Grade ja i ti....''

Imaš Nešto.A i kako ne bi imao... Šta je sve prošlo i došlo i desilo se između tvojih planina, obronaka koji te čuvaju, koji te plaše, koji te tješe...Svega je bilo.

Pa kako i ne bi imao to Nešto, kada u isto vrijeme zvoni i crkveno zvono i odjekuje ezan sa munare, i čuje se zov sinagoge.

Za sve imaš mjesta.Za sve kojima je stalo do tebe.Da ti ne uzmu sve a ništa ne ostave.

I neko će sad ovo čitati-možda, a možda si samo laskam, ali ovakvih tekstova ima još danas, a neko će ih čitati i podsmijavaće se-misleći kako neko može ovako sentimentalno se obraćati jednom gradu samo zato što mu je ''rođendan''?

Eto, može.

Može jer se Sarajevo voli na poseban, baška način.

Ne samo kao rodni grad, grad u kojem si proživio život, nego kao Sarajevo.

Sarajevo se voli kao Sarajevo.

Ko ne zna, onda i ne umije i ne treba.Samo, neka šuti.

Volim te moj grade, moje Sarajevo!

<3

05.04.2017.

Početak rata

...i tako odjednom se nađeš u nekom čudnom vremenu, kad zlo vreba iza svakog ćoška, i sa krovova...
niko više ne djeluje normalan, i svi se ili mrze ili vole, nema ravnodušnih.
još ako si mali, onda ti dodatno sve izgleda suludo, i ako bi da naglas kažeš da je i na neki način zanimljivo jer je kao u filmu, bole te slike razaranja, bole te rane koje gledaš oko sebe.
želiš pobjeći, nemaš kud...

Oprostiti niti mogu niti hoću, zaboraviti pogotovo.

01.04.2017.

Nikad te neću zaboraviti, Hava

Možda ću nekada biti odsutna na ovom mjestu,

i neću te moći spomenuti

samo... znaj, uvijek ću te se sjetiti.

Dovu uputiti.

Allahu moj, čuvaj ružice Have moje,

ostale iza nje,

neka im ne bude previše trnja na putu,

neka uvijek imaju Uputu.

A mojoj Havi,

neka miriše kabur, neka prostran bude,

neka spokojno čeka dan kada će sresti sve ljude

i proživi je na najljepšem mjestu na Onom svijetu

sa njenim ružicama da zablista mjesto njeno.

Možda se tada i nas dvije sretnemo

bez tuge...

30.03.2017.

''Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog''

Pa ipak to činim.

20.03.2017.

Dobro došlo, proljeće!

Da, zaista...dobro nam došlo...
Zime su mi potonjih godina, istina-postale draže....
ali ovo proljeće sam jedva dočekala..
Sarajevo je bilo okovano nekim ledom...
Čak sam uspjela i ruku slomiti....
Tako da ovaj post pišem-slomljenom rukom :)
Mada, to nije razlog što nisam pisala u zadnje vrijeme..
Da sam imala šta lijepo napisati..napisala bih -makar nogom kucala :))
No..čini se..da se sve manje ima toga za reći..
ili se sve više prećuti..
Nešto jeste....
Da ne širim dalje nesuvislu priču,
svim srcem:
Proljeće!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

p.s.da nam bude hajirli, amin.



slike-prirode-u-proljece
image hosting no registration

Save

19.12.2016.

20

...
Koliko god čekala da iz mene poteknu riječi kojima bih barem malo olakšala dušu svoju, približivši ono što u njoj nosim...taj osjećaj ...bez tebe, nema tih riječi i uzalud ih čekam.
Zamijenim ih nekim tuđim riječima, k'o biva, malo saperem tu gorčinu što se nakupila, ali taj izvor...nikad ne presušuje.
I ako!Ako!
Allah zna sve najbolje.
Međutim...
Želim ostaviti trag, iako i taj trag kada ga napravim, ostavi prazninu u meni.
Nema tih riječi, nema tog načina, da se približi kako je izbrojati 20 godina bez tebe.
Razumije-ko razumije-a dabogda ih što manje razumjelo, što duže ne razumjeli!
Tako da.... možda bih ti ovo sve trebala ispričati na mezaru...
Ali tada zaista ne mogu da dođem do riječi..od suza...jedva put vidim da izađem.
Možda bih najradije nekad i ostala tu kraj tebe..obavija me tu neka sigurnost, čudna.
Ali, prene me glasić jedan...što me zove, i onda ustajem bez kompromisa...
Moja majko, moja dušo, i ja sam sad ona koja je nekome potrebna kao što si ti meni, i potrebnija u ovom momentu!
Allahova Mudrost je Uzvišena i samo nju zazivam.
Ti, počivaj, da ti Allah proširi kaburske odaje i mirisom mošusa i ruža ispuni, amin.
A vidjećemo se inšaAllah, jedan dan....bićemo zajedno opet.. svilo moja mirisna!
Amin.

14.12.2016.

Danas u meni stoji samo jedna riječ:

Alep.


Noviji postovi | Stariji postovi

Ispod neba
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
93514

Powered by Blogger.ba